Splitski HNK producirao je, nema dvojbe, što kažu estradnjaci, velik hit. Mjuzikl “Bambina”, po scenariju Ane Tonković Dolenčić, uz suradnju Nene Belana, po pjesmama Nene Belana i Roberta Ćalete Čarlija, u režiji Krešimira Dolenčića, mogao bi, dakle, postati kultna splitska predstava.
Autor: Tomislav Čadež, Jutarnji list
Foto: Jakov Prkić, CROPIX
Neno Belan, glavni autor glazbenog segmenta predstave, moguće je, postat će u kolektivnom pamćenju splitskom najznačajniji kazališni autor poslije Ive Tijardovića i Zdenka Runjića.
Ali nije ova radnja jedino splitska, jednako snažno “pogađa” svakog, u prosjeku, čovjeka na Balkanu, da ne kažem u bivšoj Jugoslaviji.
Kritičarski gledano, izvanredna jest zato što je posrijedi gotovo potpuno nemoguća, a uspjela kombinacija: radnja je teška, dramska, a note lake, nostalgične.
Znači, kad je posrijedi radnja, kao da gledamo Ibsenova “Neprijatelja naroda”, gdje pravdoljubiv pojedinac otkriva da je okružen korumpiranim sistemom, koji će ga, bez obzira na njegovu istinu, ugušiti u lažima.
U Ibsena je posrijedi gradnja vodovoda, a ovdje gradnja broda. Bambina je dakle brod što se gradi u splitskom škveru osamdesetih godina prošloga stoljeća, a akteri su radnici i šefovi u brodogradilištu, njihove obitelji te jedan udbaški šef, siva eminencija iz Beograda. Posebno me dakle privuklo što ovaj mjuzikl jest toliko netipičan, da daje lažan sretni završetak, jer glavni negativac ostaje na poziciji moći.
Kao u Ibsena, nije sporna jedino gradnja broda, nego i ljudi što ga grade, a ljubav može pobijediti samo parcijalno, privremeno…
Cijeli članak pročitajte ovdje.
